Archives
Što je atrijska fibrilacija?
Srce u zdravom stanju radi prema signalima koje proizvodi posebna skupina stanica
smještena u desnoj pretklijetki, poznata pod nazivom sinusni čvor. Taj tzv. sinusni
ritam karakterizira pravilnost, a njegova brzina prirodno varira ovisno o tome je li
tijelo u mirovanju ili fizičkoj aktivnosti. Kada srčani ritam odstupa od tog
uobičajenog obrasca, govorimo o aritmiji — poremećaju električne aktivnosti srca.
Kod atrijske fibrilacije električni impulsi postaju kaotični, iznimno brzi i nepravilni, a
nastaju u različitim dijelovima desne pretklijetke umjesto u sinusnom čvoru.
Posljedica toga je nekontrolirano treperenje gornjih srčanih komora (atrija), što
remeti normalan rad srca i često uzrokuje ubrzanu, nepravilnu srčanu frekvenciju.
Koliko je česta ova aritmija?
Atrijska fibrilacija predstavlja najrasprostranjeniji oblik srčane aritmije u odrasloj
populaciji. Njena učestalost raste proporcionalno s dobi — zahvaća oko 5% osoba
starijih od 65 godina te čak 10% onih koji su navršili 80 godina. Globalni trend
pokazuje trostruki porast broja oboljelih u posljednjih pola stoljeća.
Ovaj porast dijelom se objašnjava starenjem populacije kao posljedicom napretka
medicine, a dijelom poboljšanim dijagnostičkim mogućnostima kojima se fibrilacija
sve češće otkriva i kod osoba s blažim ili gotovo nezamjetnim simptomima.
Vrste fibrilacije atrija
Razlikujemo tri osnovna oblika ove aritmije:
• Paroksizmalna fibrilacija — epizode nastupaju iznenada i spontano prestaju,
obično unutar tjedan dana.
• Perzistentna fibrilacija — aritmija traje dulje od sedam dana i ne povlači se
sama od sebe.
• Dugotrajna (kronična) fibrilacija — prisutna godinu dana ili dulje, bez povratka
u normalan ritam.
Važno je napomenuti da je atrijska fibrilacija progresivna bolest. Osobe koje imaju
paroksizmalnu fibrilaciju s vremenom mogu razviti dugotrajnije ili trajne oblike. Što
aritmija dulje traje, to je povratak u sinusni ritam teže, ali ne i nemoguće postići.
Uzroci i čimbenici rizika
Uzroci atrijskoj fibrilaciji nisu uvijek jednoznačno utvrđeni, ali poznato je niz stanja i
okolnosti koji povećavaju vjerojatnost njenog nastanka:
• Starija životna dob
• Povišeni arterijski krvni tlak
• Koronarna arterijska bolest
• Bolesti srčanih zalistaka
• Kardiomiopatija (bolest srčanog mišića)
• Zatajivanje srca
• Preboljeli srčani infarkt
• Urođene srčane malformacije
• Prekomjerna tjelesna masa ili pretilost
• Prekomjerna konzumacija alkohola
• Nasljedna predispozicija
• Poremećaji rada štitnjače ili drugi metabolički disbalansi
• Plućne infekcije (npr. upala pluća)
• Sindrom opstruktivne apneje u snu
Što može pokrenuti epizodu fibrilacije?
Osobe sklone paroksizmalnoj fibrilaciji često s vremenom prepoznaju situacije ili
čimbenike koji tipično prethode epizodi aritmije. Najčešći pokretači uključuju:
• Tjelesni umor i iscrpljenost
• Konzumiranje alkohola
• Emocionalni stres
• Povećan unos kofeina
• Pušenje cigareta
• Akutna bolest ili infekcija
• Srčanokirurški zahvati (npr. premosnica ili ugradnja umjetnog zaliska)
Simptomi
Klinička slika atrijksle fibrilacije iznimno je raznolika. Dio pacijenata uopće ne osjeća
nikakve tegobe, pa se aritmija otkrije slučajno, primjerice pri rutinskom pregledu.
Drugi pacijenti doživljavaju blage, nespecifične simptome poput osjećaja smanjene
energije ili slabije tolerancije napora, koji se lako pripisuju godinama ili tjelesnoj
masi, a ne srčanom poremećaju.
Međutim, znatan broj bolesnika iskusi izrazite simptome koji ih brzo navode na
posjet liječniku. Rano otkrivanje fibrilacije ključno je i za mogućnost obnavljanja
sinusnog ritma i za pravovremenu prevenciju komplikacija. Tipični simptomi
uključuju:
• Osjećaj gušenja i nedostatka zraka
• Opća slabost i malaksalost
• Lupanje ili treperenje srca (palpitacije)
• Umor koji ne prolazi odmorom
• Pritisak ili nelagoda u prsištu
• Smanjena sposobnost fizičkog napora
• Bol u prsima
• Omaglica ili vrtoglavica
Kada se obratiti lječniku?
Svaki osjećaj nepravilnog srčanog rada ne znači nužno atrijsku fibrilaciju.
Pojedinačni “preskoci” srca najčešće su posljedica ekstrasistola — benigne aritmije
koja se pojavljuje i u posve zdravih osoba svih dobi. Ekstrasistole su gotovo uvijek
bezopasne i rijetko zahtijevaju liječenje. Česti okidači su stres, kofein, nikotin i
energetska pića.
Ključna razlika između ekstrasistola i fibrilacije leži u trajanju: ekstarsiostola je
jednokratni “skok”, nakon kojeg srce nastavlja raditi pravilno, dok je kod fibrilacije
nepravilnost srčanog rada kontinuirana kroz dulje razdoblje.
Kako biste sami procijenili situaciju, postavite jagodice kažiprsta i srednjeg prsta na
suprotno zapešće ili na vratnu arteriju (uz grkljan) i pratite puls najmanje 15
sekundi. Procijenite je li frekvencija ubrzana (iznad 100/min) ili usporena (ispod
50/min) te je li ritam pretežno pravilan ili nepravilan. Ako ustanovite pretežno
nepravilan ritam, bez odlaganja posjetite liječnika radi snimanja 12-kanalnog EKG-a
— jedine pouzdane metode dijagnosticiranja atrijksle fibrilacije.
Suvremeni uređaji za kućnu upotrebu — tlakomjeri i pametni satovi — mogu
upućivati na prisutnost fibrilacije, no u slučaju ekstrasistola znaju podcjenjivati
stvarnu frekvenciju. Stoga je preporučljivo uvijek provjeriti puls i prstima, kao što je
gore opisano.
Dijagnostičke pretrage
U slučaju sumnje na atrijsku fibrilaciju ili nakon njenoga otkrivanja, kardiolog će
naručiti odgovarajuće pretrage kako bi točno utvrdio narav aritmije, procijenio
eventualne komplikacije i odabrao najprimjereniju terapijsku strategiju. Uobičajene
pretrage uključuju:
• Laboratorijske krvne pretrage — radi utvrđivanja mogućih uzroka aritmije,
pratećih bolesti i ukupnog kardiovaskularnog rizika.
• Elektrokardiogram (EKG) — brz i bezbolan zapis električne aktivnosti srca;
temeljna metoda za potvrdu dijagnoze.
• Holter monitor — prijenosni EKG uređaj koji kontinuirano bilježi srčani ritam,
najčešće kroz 24 sata, dok pacijent obavlja svakodnevne aktivnosti.
• Implantirani snimač (loop recorder) — uređaj koji se ugrađuje pod kožu u
lokalnoj anesteziji i može pratiti srčani ritam do tri godine; koristan za rijetke
aritmije teške za dijagnosticiranje.
• Ehokardiografija (ultrazvuk srca) — pruža uvid u morfologiju i funkciju srčanog
mišića te zalistaka.
• Ergometrija (test opterećenja) — praćenje srčanog odgovora na kontroliranu
tjelesnu aktivnost (hodanje na traci ili vožnja sobnog bicikla).
• RTG prsnog koša — orijentacijska procjena stanja pluća i srca.
Moguće komplikacije
Prevencija i umanjivanje komplikacija temeljni je cilj liječenja atrijske fibrilacije.
Dvije najteže komplikacije su moždani udar i zatajivanje srca.
Moždani udar: Pacijenti s atrijksle fibrilacijom imaju peterostruko veći rizik od
moždanog udara u usporedbi s osobama bez ove aritmije. Razlog leži u tome što
treperenje atrija onemogućava učinkovito pražnjenje krvi u klijetke — krv stagnira,
podložna je zgrušavanju, a nastali ugrušak može dospjeti u mozak i začepiti
arteriju, izazivajući moždani udar.
Zatajivanje srca: Nekontrolirana ili vrlo brza fibrilacija, napose ako traje tjednima,
postupno iscrpljuje srčani mišić i može dovesti do srčanog zatajivanja — stanja u
kojemu srce nije sposobno zadovoljiti potrebe organizma za krvlju. Dobra vijest je
da srčana funkcija u većini slučajeva oporavlja nakon uspješnog zbrinjavanja
aritmije.
Liječenje
Terapijski pristup atrijksle fibrilacije temelji se na dvije osnovne strategije:
• Kontrola ritma — cilj je prekinuti aritmiju i obnoviti normalni sinusni ritam. To
se postiže lijekovima, električnom kardioverziom ili kateterskom ablacijom.
• Kontrola frekvencije — kada obnavljanje sinusnog ritma više nije izvedivo,
terapija je usmjerena na sprječavanje pretjeranog ubrzanja srčane frekvencije u
fibrilaciji, kako bi se spriječilo srčano zatajivanje i ublažili simptomi.
Uz obje navedene strategije, ključan terapijski cilj — možda i najvažniji — jest
sprječavanje moždanog udara. U tu svrhu uvode se lijekovi za razrjeđivanje krvi
(antikoagulansi), koji smanjuju sklonost stvaranju ugrušaka i time bitno smanjuju
rizik od ove najozbiljnije komplikacije fibrilacije atrija.
Prim. Petar Pekić, dr. med. | Internist – kardiolog